Sigurnost bežićnih mreža
U današnje vrijeme bežične mreže (Wi-Fi) postale su neizostavan dio svakodnevnog života. Koristimo ih u domovima, na radnim mjestima, u školama, kafićima i na javnim prostorima. Njihova glavna prednost leži u jednostavnom povezivanju bez potrebe za kablovima, što omogućuje veću mobilnost i praktičnost. Međutim, uz brojne prednosti dolaze i određeni rizici, posebno u kontekstu sigurnosti. Sigurnost bežičnih mreža iznimno je važna jer nedovoljna zaštita može rezultirati krađom podataka, neovlaštenim pristupom i različitim oblicima kibernetičkih napada.
Bežične mreže komuniciraju putem radijskih valova, što znači da svatko unutar dosega mreže može pokušati pristupiti prijenosnim informacijama. Za razliku od žičanih mreža, gdje je za presretanje podataka potreban fizički pristup kablu, bežične mreže otvorenije su prema potencijalnim napadima. Stoga je ključno koristiti sigurnosne protokole i alate koji smanjuju rizik.
Jedan od osnovnih koraka u zaštiti bežične mreže jest korištenje snažne lozinke za Wi-Fi pristup. Mnoge mreže dolaze s tvornički zadanim lozinkama koje su često jednostavne i lako pogađajuće. Promjenom lozinke u snažnu kombinaciju slova, brojeva i simbola, sigurnost se značajno povećava. Također se preporučuje izbjegavati jednostavne nazive mreže (SSID), poput imena proizvođača (npr. “TP-Link” ili “D-Link”), jer to napadaču može otkriti kojeg proizvođača rutera koristite.
Moderni sigurnosni protokoli poput WPA2 (Wi-Fi Protected Access 2) i noviji WPA3 pružaju znatno bolju zaštitu u odnosu na starije protokole poput WEP-a (Wired Equivalent Privacy), koji se danas vrlo lako može provaliti. WPA2 koristi naprednu enkripciju (AES – Advanced Encryption Standard) koja štiti podatke tijekom prijenosa. WPA3 dodatno poboljšava sigurnost pružajući veću otpornost na napade metodom brutalne sile (brute-force) i sigurnije povezivanje s uređajima koji nemaju zaslon (kao što su pametni senzori i uređaji povezani u Internet stvari – IoT).
Osim enkripcije i lozinki, korisnici bi trebali redovito ažurirati softver (firmware) svog rutera. Proizvođači rutera povremeno objavljuju sigurnosne zakrpe koje otklanjaju ranjivosti u softveru. Korištenjem zastarjelih verzija softvera, mreža se izlaže nepotrebnim sigurnosnim rizicima.
Još jedna važna sigurnosna mjera je isključivanje opcije daljinskog upravljanja (remote management), ako nije nužna. Ta opcija omogućuje pristup ruteru s bilo koje lokacije putem interneta, što također povećava mogućnost udaljenih napada. Preporučuje se i onemogućavanje funkcije WPS (Wi-Fi Protected Setup), jer ona koristi PIN-ove koji se lako mogu pogoditi, što predstavlja sigurnosni rizik.
Za dodatnu zaštitu moguće je koristiti MAC filtriranje. Svaki uređaj ima jedinstvenu MAC adresu, a filtriranjem se može omogućiti pristup mreži samo poznatim uređajima. Iako ova metoda nije nepogrešiva (jer se MAC adrese mogu krivotvoriti), ona ipak dodaje dodatni sloj zaštite.
Sigurnost se može dodatno povećati postavljanjem gostujuće mreže (Guest Network) za posjetitelje. Takva mreža omogućuje pristup internetu bez pristupa glavnoj mreži i povezanim uređajima. Ovo je osobito korisno u poslovnom okruženju ili u kućanstvima koja često primaju goste.
Zaključno, sigurnost bežičnih mreža ne bi se smjela shvaćati olako. Bez odgovarajuće zaštite, korisnici izlažu svoje osobne podatke, financijske informacije i uređaje ozbiljnim prijetnjama. Ulaganjem malo vremena u pravilno postavljanje rutera, korištenjem jakih lozinki i modernih sigurnosnih protokola, moguće je znatno smanjiti rizike. U svijetu gdje sve više uređaja koristi bežične mreže, njihova sigurnost postaje jedan od ključnih aspekata digitalne zaštite.
Izvori:
https://www.cisco.com/c/en/us/products/wireless/what-is-wi-fi-security.html
https://www.securew2.com/blog/complete-guide-wi-fi-security
https://en.wikipedia.org/wiki/Wireless_security
https://www.wi-fi.org/discover-wi-fi/security